Bio je radni dan i nije bilo gužve, kraj sezone a snijega nikad više. Novonapadalog je bilo više od 1m.
Uživao sam u vožnji od 90km u jednom pravcu, od moje kuće u Podgorici do Ski Centra Kolašin1600. Već me je u Kolašinu dočekao novi svjež snijeg, koji je i dačje padao. Najviše uživam u skijanju kada pada snijeg i kada doživim pravi zimski ambijent planine.
Parkirao sam kola na praznom parkingu!? Prvo sam pomislio da je skijalište zatvoreno. Razuvjerio sam se kada su ljubazni tadnici ski centra izašli i poželjeli mi dobrodošlicu.
Kupujem ski pass, pihem prvu jutarnju kafu i uživam gledajući kroz prozor lijepo uredjenog ski caffe-a. Snijeg pada bez prestanka, pahulje su sve veće, a time i moje uživanje.
Stavljam opremu na sebe, kaciga koju i ače nosim uvijek na skijanju, na ovom ski centru je obavezna.
Iznenadjenje je nastupilo i kafa sam bio jedini na ski liftu !!??
Znam da bi bilo koji ski centar ugasio lift da se na skijalištu pojavi samo jedan skijaš. Svaka čast za ljubazne i profesionalne domaćine.
Nakon par spuštanja niz plavu stazu i zagrijavanja koljena, prelazim na crvenu, i primjećujem još par skijaša i jednog bordera. Tog dana nas je ukupno bilo 9 na skijanju :)
Žao mi je što moje skije Salomon Gun 1080 nijesu baš namijenjene za dubok snijeg, ali nimesam mogao da odolim i ne spustim se kroz powder.
Osmijeh mi nije silazio sa lica :)
Zaista sam uživao u skijanju, i rado ću ovaj ski centar pisjećivati često, zimi na skijanju ljeti ću se provozati motorom i uživati u čistom planinskom vazduhu.
U prilogu Vam ostavljam i par fotografija da upotpune ovu kratku reportažu.
No comments:
Post a Comment